Kaže se da sve pod kapom nebeskom može u astrologiji svrstati pod jedan od simbola. Međutim, svijet se mijenja, raste i razvija, postajući sve složeniji zadnjih stoljeća. A svakim novim otkrićem širi se i naša svijest. Postoji razlika između otkrića vanjskih planeta i asteroida - asteroidi nisu nešto novo i strano, već svojim kretanjem među unutarnjim planetima prestavljaju drevne arhetipove koje smo pogubili i zaboravili u tisućljećima patrijarhata. Pojavljivanjem u našoj svjesnosti pomažu steći uvid u drame koje čovječanstvo od iskona igra u svojim odnosima s prirodom, drugim ljudima, društvom i samim životom.

Asteroidi su mala nebeska tijela čija je orbita uglavnom između Marsa i Jupitera. Promjer im se kreće od oko 460 kilometara, do stotina tisuća kamenčića manjih od kilometra. Podijeljeni su u grupe, sukladno orbitalnim karakteristikama: orbita Apolo grupe zadire unutar orbita Venere i Merkura; Trojanski se asteroidi kreću orbitom Jupitera na razmaku od 60 stupnjeva, sedam ispred, a pet iza njega. Također postoje Hildina, Minervina, Vestina i Florina grupa asteroida. Vremena obilaska oko Sunca vrlo su im različita; kod večine u orbiti između Marsa i Jupitera obilazak traje 3-5 godina, dok kod mnogih mnogo više ili manje. Najzanimljiviji je Ikarus, s ekscentričnom putanjom koja dijelom prilazi vrlo blizu Suncu, a prolazi i priližno blizu Zemlje pa se povremeno javljaju i nagađanja o mogućem sudaru u neko buduće vrijeme.

Još je 1596. godine Kepler napisao: “Između Marsa i Jupitera vjerujem, postoji planet”. Kasnije se tom mogućnošću bavio Titius od Wittenburga, a Johann Bode je 1781. godine uspostavio po njemu nazvan zakon, točno predvidio postojanje i položaj Urana, te potvrdio logičnost postojanja planeta između Marsa i Jupitera. Kada se pokazalo da je u vezi Urana bio u pravu, Barun von Zach je organizirao “ Nebesku Policiju“ koja je tragala za izgubljenim planetom. Istraživanje je urodilo plodom prvog dana 1801. godine kada je M.Piazzi ugledao najveći asteroid, Ceres, Boginju biljnog svijeta, hrane, majčinstva i njege. Otada je otkriveno više tisuća većih i stotine tisuća malih asteroida, a tisuće ih otkrivamo svake godine. Nastanak i porijeklo asteroida još je neriješeno pitanje, ali po svemu sudeći ostatak su planeta koji je eksplodirao u neko davno doba. Po mitologiji, neslužbenoj povijesti davnih vremena, zvao Phaeton, a njegova mitološka priča u bliskoj je vezi sa značenjima i utjecajima asteroida.

Astrološki, prvi ih je proučavao Alan Leo (1860-1918), ali vrijeme za trajan interes i sistematsko proučavanje u astrološkoj zajednici došlo je tek 1973. kada je Elanor Bach objavila tablice kretanja 4 glavna asteroida: Ceres, Palas, Juno i Veste i svoje tumačenje njihovog upliva. Slijedi Zipporah Dobyns s knjigom o ista 4 asteroida 1977, te Emma Belle Donath 1978, koja ih je proučavala u sinastriji - astrologiji ljudskih odnosa. Od 1979. proučava ih i J.Lee Lehman koja je 1988. objavila izuzetno zanimljivu "The Ultimate Asteroid Book" , a njihovoj popularizaciji u svijetu uvelike je pomogla i Demetra George, radom i 1986. godine knjigom "Asteroid Goddesses". Golem posao u njihovom proučavanju obavila i objavila je Martha Lang - Wescott u knjizi "Mehanics of the Future" i drugima. A što se mene tiče, nakon što me početkom devedesetih neodoljivo privukao Kiron, na prvi pogled sam se zaljubila u "hrpicu kamenja" , i unatoč zadirkivanju kolega, primjedbama da gubim vrijeme, do danas sam uvela asteroide u živote i praksu mnogih klijenata i astrologa.