Arhetip znaka Jarac
Znak Jarca sam po sebi nosi priču o vremenu koje je prošlo, i buduće – stoga mi gledamo u prošlost, u mitove, gledamo i učimo šta je bilo, šta je neka priča donela da bi smo znali šta će biti. U tome je vrednost poznavanja mitologije, i svaki astrolog mora da zna te priče koje stoje iza nas jer sve priče su ispričane kroz mitove koji su zabeleženi preko konstelacija na nebu. Za svaku planetu, za svako nebesko telo mi imamo neku priču koja postoji, i mi to gledamo i tumačimo – gledamo šta je bilo, i na osnovu toga tumačimo šta će biti. To je priča o Jarcu sa ova dva dela. Unutar njega – prvi deo predstavlja početak, od nultog stepena, a drugi deo ide do 29.-og. Međutim, ako posmatramo samu geografiju ovog znaka, mi ćemo videti da unutar 15. stepena Jarca imamo pad Jupitera, ono mesto u kome ulazimo u totalni kolaps prostora, kolaps onoga što predstavlja Jupiter kog smo razumeli kao beskrajan prostor iz kojeg smo nastali. Vreme je kolaps prostora – tamo gde prostor kolabira u svom širenju, nastaje vreme. Na granicama širenja prostora vidimo vreme, oni čine jedan entitet. Jupiter je ovde po definiciji u padu. Ovo je slika u kojoj Saturn jede svoju decu (ko je Jupiter Saturnu, nego njegovo dete). Saturn je imao šestoro dece, i jedino nije uspeo da proguta Jupitera koji je simbol deteta koje je uspelo da se spase tako što ga je njegova majka sakrila. On se rodio u pećini na Kritu, odakle je kasnije došao da se bori sa Saturnom i gde je njega i njegove Titane konačno pobedio i postao vrhovni Bog. Ali, poruka iz 10. je da su deca ta koja predstavljaju budućnost, 10. je kao vreme zamišljeno da produži vrstu, da nam da da u vremenu dalje postojimo. Ali ono izgleda tako što unutar njega Jupitera nema, Jupiter kao neka nada koju bi hteli da razvijemo, neka svoja širenja, ono mora da plati dugove svojih predaka. Mi rodimo svoje dete i damo mu život ali to dete mora da plaća dugove, najpre naše a potom i naših predaka, i u tome je priča sa Saturnom i Jarcem. Generacije u Nemačkoj su nakon 2. svetskog rata morale da plaćaju ratni dug, na primer – ne zato što su oni ratovali nego zato što su njihovi preci ratovali. Niko nas ovde ne pita da li smo mi nešto uradili sa ovim ili onim, mi smo jednostavno u dužničkom odnosu i to tako ide, tako je postavljeno; to je ono što se nasleđuje i zato je to sudbina. Zato mi prvo odmerimo kolikoje ono što stoji iznad nas, koliko smo mi slobodni, koliko su nam ostavili mogućnosti da u nečemu napredujemo, ili šta god da su ostavili – njihova dela nas obavezuju na najrazličitije načine u formi sudbine koju dobijamo, te stoga treba gledati 10. i znaćemo sliku koja je ostala u sećanju od naših predaka ili koja je ostala za naše potomke. Jer, sve što je u drugoj polovini Jarca primarno se vezuje ne samo za ono što je bilo, nego i za čitavu našu budućnost, pošto je druga polovina Jarca ona koja bi trebalo da bude naša buduća priča. U prvoj polovini Jarca mi možemo u određenom vremenu imati priču koja će se odraditi i nakon toga stvarati budućnost, ali ako je to vezano za drugu polovinu Jarca, onda to definiše našu buduću priču na dobar ili na loš način, u zavisnosti od toga kako je postavljeno.