Majanska slagalica
Mayanski Tzolkin se sastoji od 13 meseci od kojih je svaki dugačak 20 dana, a Haab od 18 ‘meseci’ po 20 dana, sa ostatkom od 5 dana do 365.Arheolozi tvrde da su Maje započele računanje vremena 3114 godine pre Hrista, i to nazivaju ‘nultom’ godinom, a ovaj period se završava kada se ispuni 13 ciklusa od 400 godina kada započinje novi ciklus. U stvari tada se završava veliki ciklus od 26000 godina. Znamo da su dan zvali ‘kin’ što čine i danas, mesec od 20 dana ‘uinal’, jednu solarnu godinu – ‘tun’, a dvadeset ‘tunova’ je ‘katun’, zatim 20 katuna je ‘baktun’, a uz to su imali i pojam nule koju su zapisivali simbolom školjke, itd. Naizgled jednostavan, banalan sistem računanja vremena, ali sa njim je recimo predviđeno uzdizanje na tron velikog vladara-Kralja u Palenkeu – Pakala, 19. Jula 615 godine.
“Zdravo vi blizanci ratnici kraj stubova sveta! jer vaše vreme je skoro tu.” Liber AL vel Legis:III:71
Već pre više godina, a danas pogotovo je jasno da su kalendari, gregorijanski i julijanski, koje uveliko koristi civilizacija u ovom dobu, vrlo ‘problematični’, nepravilni, sa greškama i nadasve netačni. To je proisteklo od usvajanja računanja vremena na netačnim proračunima i samim konceptualnim postavkama računanja vremena. Ovi kalendari nikako nisu usklađeni sa prirodom i prirodnim ciklusima i ustvari su služili da se relativno tačno odredi vreme u godini kada se ubiraju porezi (što reč ‘kalendar’ i znači) što je bilo jedino važno za materijalistički nastrojene i pohlepne vladare i crkvu.
Uopšte nas onda ne čudi da su ustvari drevne civilizacije posedovale modus računanja vremena koji je bio ne samo precizan, već savršeno usklađen sa kretanjima planete Zemlje, meseca, Sunca i planeta, kao što je Venera, već usklađen i sa kosmičkim kretanjima. Ovo je slučaj sa ‘drevnim’ Majama. Njihov ritualni kalendar zvan Colkin se sastojao od 260 dana, koji se sastojao od 20 solarnih pečata kombinovanih sa 13 lunarnih ‘tonova’, koji čak i danas izuzetno precizno ukazuje na pojave u ‘ovom delu univerzuma’.
Ono što je sačuvano od Majanskih zaostavština, zapisi na sačuvanim piramidama i građevinama ukazuje da su bili izuzetno svesni Zemlje i njenih ciklusa, Sunca i njegovih moći, pa čak i makrokosmičkih kretanja solarnog sistema oko Plejada. Oni nisu bili ograničeni svojim ovozemaljskim ‘nosačima duša’ već su bili duboko zagledani u Duh. Oni ne samo da su jasno znali svoju sudbinu precizno predviđajući Kortezov dolazak i nemilosrdno osvajanje i uništenje već kroz njihov kalendar mi jasno možemo da sagledamo našu sudbinu, koja se po njihovom računanju vremena završava 2012. godine.
KALENDARSKE SPIRALE
Da bi nam bilo jasno koliko su ti ‘drevni’ majanci bili precizni u svojim računanjima možemo navesti sledeću analizu. Sekvence i ciklusi su opisani kao spirale u svetoj geometriji. Fiboničijeva spirala je fundamentalna za sve životne forme. Fiboničijeva jednostavna matrica počinje sa 1, njoj dodaje 1, zatim tome 2, zatim zbir prethodnih brojeva te nadalje dobijamo njegov poznati niz od 13 brojeva: 1, 1, 2, 3, 5 8, 13, 21, 34, 55, 89, 144, 233.
Solarni sistemi su dizajnirani po Fiboničijevim spiralama kao i ljudske ruke, suncokreti i školjke. Ove sekvence su osnovno dizajnersko oruđe Kreacije i izuzetno je i očito da se Majanska računanja podudaraju sa Fiboničijevim proračunima i osnovnim brojevima 20, 13 i 18. Sveti kalendar Colkin koristi brojeve 20 i 13, dok ‘civilni’ kalendar (Haab) koristi 20 i 18.
Ako primenimo Fiboničijeve sekvence na broj 20 i nastavimo sekvencu do broja 26 mesta, zatim umnožimo svaku sekvencu sa 13 i podelimo zatim sa 18 otkrićemo da se rezultati ovih faktora uklapaju i da tvore novu unutarnju sekvencu na svakom trinaestom mestu svake sekvence. Dvanaesto mesto završava sekvencu i na trinaestom započinje novu unutarnju sekvencu. Dvanaesti glif ‘Začaranog sna’ (kako se naziva u stvari Majanski ‘kalendar’) jeste ‘čovek’ a trinaesti glif je ‘nebeski šetač’.
Sveti kalendar je sačinjen od 260 dana a narodni od 360 (sa ‘nesređnih’ 5 koji se ‘ne broje’) nipošto ne treba prenebreći da su Majanci bili svesni ciklusa od 365 dana, a opet njihovo svesno korišćenje dva isprepletana kalendara te vrste u kombinaciji sa astrološki nastrojenim rezonovanjem i sagledavanjem sekvenci vremena jeste strano ‘evropskom’ umu ali oni su očito odavno delili nebesku sferu na 360 stepeni. Deluje paradoksalno ali iz ovih naizgled neslaganja proizilazi da se ti kalendari sinhronizuju svake 52 godine tako da broj 52 predstavlja centralni fraktal kalendara. Uz pomoć ovih ‘kalendara’ oni su savršeno znali da predvide i ponašanje prirode i događaje u njihovom okruženju, kao i kretanje planeta i njihov uticaj što je sve bilo usklađeno čak i sa pojedinačnom sudbinom svake Maje.
Dakle, Colkin se sastoji od 13 meseci od kojih je svaki dugačak 20 dana, a Haab od 18 ‘meseci’ po 20 dana, sa ostatkom od 5 dana do 365.Arheolozi tvrde da su Maje započele računanje vremena 3114 godine pre Hrista, i to nazivaju ‘nultom’ godinom, a ovaj period se završava kada se ispuni 13 ciklusa od 400 godina kada započinje novi ciklus. U stvari tada se završava veliki ciklus od 26000 godina. Znamo da su dan zvali ‘kin’ što čine i danas, mesec od 20 dana ‘uinal’, jednu solarnu godinu – ‘tun’, a dvadeset ‘tunova’ je ‘katun’, zatim 20 katuna je ‘baktun’, a uz to su imali i pojam nule koju su zapisivali simbolom školjke, itd. Naizgled jednostavan, banalan sistem računanja vremena, ali sa njim je recimo predviđeno uzdizanje na tron velikog vladara-Kralja u Palenkeu – Pakala, 19.jula 615 godine.
Tako je za Maje bilo precizno vreme za sve stvari i svaka stvar je imala svoje vreme i mesto. Sveštenici su savršeno koristili ovo u svoju korist, zahvaljujući tim sposobnostima da interpretiraju nebo i kalendar znali su kada treba sejati i kada žnjeti, znali su da predvide kišne i sušne sezone. Naravno ovi kalendari tj. Začarani san je korišten i za određivanje datuma za religiozne rituale uz šta moramo napomenuti da originalne Maje uopšte nisu ratovale niti se sukobljavale međusobno i sa drugima niti su imali krvave žrtve – ovo su sve ‘uvela’ druga plemena koja su u kasnijim istorijskim dobima dolazili u kontakt sa Majama.
Majanski matematičari su umeli da projektuju ovak kalendar milione godina u prošlost i budućnost jasno znajući kakav događaj sagledavaju – i to zapisujući brojeve samo jednostavnim sistemom crtica i tačaka koje moderni istraživači povezuju sa ‘istočnjačkim’ sistemom zvanim Ji \ing. I ne samo da su predviđali naizgled apstraktne datume u dalekoj prošlosti i budućnosti već ima dokaza da su znali za datume koji su izuzetno uticali na našu istoriju, datume koji predstavljaju pojavljivanje Isusa i Muhameda, pa čak i kobne datume ratova pa i skorih događaja kao što je “11.septembar” – koji je veoma bitan u njihovom sagledavanju približavanja ‘kraja vremena’.