Mesečeve faze
Pozivamo vas da nam se pridružite na spekulativnom putovanju kroz Mesečeve mene, da iskusite ljudska stanja iz 28 različitih uglova. U svojoj celovitosti, mene simbolizuju jedan krug koji počinje Mladim Mesecom i raste do vrhunskog iskustva tokom Punog Meseca, nakon čega opada i vremenom se rastače tokom narednog tamnog Meseca.
Cilj našeg predstavljanja koncepta Mesečeve mene je dvojak; prvo, da se astrolozima ponudi dodatna dimenzija u razumevanju natalnih horoskopa njihovih klijenata, i drugo, da se psihoterapeutima predloži da obrate pažnju na to da koncept Mesečevih mena može obezbediti uvid u to šta određuje izvornu bazičnu narav osobe.
Koncept Mesečevih mena temelji se na četvorostrukoj podeli: nagon, osećanje, razum i opažanje (instinkt, emocija, intelekt i percepcija), kao što je to određeno kod Karla Junga u četiri funkcije: opažanje, osećanje, mišljenje i intuitivno uviđanje; ili kod Maks-Lusčera u četiri boje ličnosti: crvena, zelena, žuta i plava. Jedna zanimljiva paralela pojavljuje se kada se Mesečeve mene porede sa jungovskom psihologijom. Jung prvo određuje dva tipa, s obzirom na stavove: ekstrovertni i introvertni. Koncept Mesečevih mena takođe prvo određuje dvojaku podelu: primarni i antitetičan (osnovni i suprotstavljeni) – primarni, objektivan; antitetički, subjektivan.
Razumevanje ljudskog ponašanja ide daleko izvan bilo kakve dvostruke ili četvorostruke podele. U konceptu Mesečevih mena, svaka četvorostruka podela dalje se deli na dve trostruke podele. Izgleda da su brojevi dva, tri i četiri značajni u religiji. Za astrologe, predlažemo da se okvir Mesečevih mena koristi kao prvi korak u razumevanju natalnog horoskopa. Naravno, položaji planeta u znacima i kućama koriste se da bi se dodatno profinilo razumevanje i tako obezbedio potencijal za ujedinjenje sukobljenih delova ličnosti. Cilj je da se ujedini geštalt.
Od svog početka u drevnom Vavilonu, zvezdana umetnost reinkarnirala se mnogo puta, tako da danas postoji dostupna bogata tradicija iz koje se može dalje izvoditi. Umovi dvadesetog veka jedva da su počeli dizajnirati poslednju verziju, uzimajući ono što im je potrebno iz tradicije i odbacujući ono što nije izdržalo ispit vremena.
Zanimanje za Sunce, Mesec i njihov međusobni odnos kako je otkriven u lunarnim fazama je bar jednako star koliko i proučavanje astrologije. Mnogo pre nego što je počela hrišćanska era, Sunce i Mesec pojavljivali su se zajedno u mnogim mitovima širom sveta. Najranije datira iz Haldejske civilizacije iz trećeg milenijuma pre nove ere. Na istoku, kineska misao odavno je razlikovala lunarni jin, prijemčivu silu u prirodi, i solarni jang, kreativnu silu.
Do prvog milenijuma nove ere, slikovito izlaganje je bilo ostavilo utisak u Indiji. Hindu učenje Kundalini Joge predpostavljalo je da se sila (energija) prenosi kroz lunarni i solarni kanal ili nadi, na levoj ili desnoj strani tela. A u još jednoj velikoj tradiciji ove regije, gospod Gautama je navodno bio rođen, dostigao Nirvanu i umro na Pun Mesec u mesecu maju.
Na zapadu, Hristovo vaskrsenje se slavi prve nedelje nakon prvog Punog Meseca u proleću, običaj koji je preuzt iz Jevrejskog načina za određivanje Pashe. Mnoge paganske religije slave „susret Sunca i Meseca” kao trenutak u komese večnost ogleda u vremenu. Temeljna sutdija uporedne mitologije i religije pokazala bi da su paralelne tradicije koje uključuju Sunce u odnosu na Mesec cvetale u svim krajevima sveta hiljadama godina.
Mi smo preuzeli nik simbolizma za ovu knjigu od Vilijama Batlera Jejtsa, slavnog irskog pesnika čije je zanimanje za okultno, spiritualizam, teozofiju, platonizam, neoplatonizam, Kabalu, Svedenborga, Bemea i hermetizam uticalo na njegovu misao i poeziju. Iz ovih proučavanja proistekla je „Vizija”, visoko personifikovan ezoterizam. Mnoge ideje predočene u ovoj knjizi dolaze neposredno, ili sa nekim izmenama, od Jejtsa.
Na polju astrologije, Dejn Radjar vratio je mnogo snage ovoj disciplini oslobađajući je srednjevekovlja i obogaćujući je idejama iz filozofskih, naučnih i okultnih sistema Istoka i Zapada. Njegovo originalno ponovno povezivanje u celinu dolazi u kritičnom trenutku. Koje su istaknute teme dvadesetog veka? Ajnštajn, Hajzenberg i ostali nepopravljivo su uzdrmali temelje materijalilstičke nauke devetnaestog veka. Savremeni umetnici neprekidno nas izazivaju da gledamo na svet drugačije, kao da je način na koga ga mi sada gledamo puka deskripcija koju su u nas utisnuli naši stari. Ovaj slom uobičajene percepcije sreće se u atonalnoj i elektronskoj muzici, i ponovo u metodu pisanja slobodnim asocijacijama kod sadašnjih pisaca. Hitler je učinio nemogućim ignorisanje masovne psihologije, baš kao što su Sjedinjene Države učinile nemogućim ignorisanje tahnologije. Frojd je otkrio primitivne, iracionalne temelje takozvanog civilizovanog ponašanja. A naučna teorija je pokazala da materija i energija prelaze jedna u drugu u određenim okolnostima. Uzeta zajedno, ova postignuća doprinose uznemirujućem raskidu sa prošlošću.
Suočen sa ništa manjim izazovom nego da obrazuje novi identitet zasnovan na novim oblicima percepcije i nove društvene vrednosti, savremeni čovek može imati dobrobiti od proučavanja i primene astroloških načela.
Pre nego što započnemo potpuno proučavanje Mesečevih mena, u Prvom poglavlju osvrćemo se na neki ideje koje daju novi oblik modernoj astrologiji. Ovaj osvrt treba da bude provokativan za razmišljanje, pre nego autoritativan.
Odlomak iz knjige “Mesečeve faze u astrologiji”
Merilin Bastid i Doroti Verdžin