Moćni Pluton
Ako se pogleda sama priroda Plutona koja je predstavljena stepenom egzaltacije na 3° Škorpiona, upravo tačkom u kojoj je Mesec u padu, dolazi se do bitnog pitanja: „Zašto je Pluton najjači baš na tom stepenu i zašto je baš Mesec tu u padu?“ Ono što Plutona čini Plutonom, to je da on sve stvari svodi u jednu tačku koja je neminovna u životu, kojoj svaka osoba teži i kroz koju definitivno svi prolaze, koju još zovu i tačkom smrti. Ali jedna tačka koja postoji kao neminovna sudbina kroz koju on ide i koja predstavlja isto ono što se u fizici zove tačka singulariteta ili tačka dna crne rupe, tačka u kojoj sve stvari postaju jedno, upravo je najveći strah za prosečni Mesec, budući da Mesec, koji je svet dvojstva, u tački jedinstva nestaje. Polje Meseca je polje u kome postoje osećanja i emocije. Ono je mnogo dublje od polja racionalnog gledanja na život. Stoga Mesec u odnosu na prosečan život predstavlja dubinu ljudskih osećanja, ali kada dođe do Plutona to je suviše duboko i za sam Mesec. Tu on nestaje. Tu nestaje svako dvojstvo. Tu nestaju sva osećanja i emocije i pretvaraju se u jednu tačku. Ta tačka je ona u kojoj sve nestaje, ali i iz koje će sve konačno i nastati. Uvek je važno imati na umu da ono po čemu se meri ljudska duša, što je konačno stanje prelaska iz jednog svemira u drugi, iz jednog života u drugi, je definisano znakom Vage i 15° Vage, kao tačkom potpune ravnoteže, tačkom potpunog balansa. Svakako da je sve što je u Vagi već deo Škorpiona, jer nekada je znak Škropiona obuhvatao dva znaka: Vagu i Škorpiona, jer Vaga nije ni postojala u drevnoj astrologiji i zato su sve zvezde iz konstelacije Vage (Libre) u suštini delovi tela Škorpiona. Svakako da je deo smrti već opisan prirodom Vage u kojoj se duša meri, a 15° je reper. Upravo 15° predstavlja tačku merodavnosti i ispravnosti jedne duše u kojoj je ona u ravnoteži sama sa sobom. Ako se odmeri broj stepeni od 15° Vage do 3° Škorpiona dobija se upravo 18° što ponovo daje još jedan put 1-8, što je upravo onaj put koji svaki natus ima od početka do kraja života, put od 1. do 8. kuće. Drugim rečima, onog trenutka kada natus uđe u 15° Vage na svom putu, on tada već doživljava ono što se zove smrt u klasičnom smislu te reči. To je početak crne rupe. Upadajući do dna crne rupe, on prolazi još jedan život i doživljava još jednu smrt. Druga smrt se doživljava na 3° Škorpiona i odatle se ne vraća niko. Natus može da se vrati ponekad sa puta koji je između 15° Vage i 3° Škorpiona, što je iskustvo kliničke smrti, ali onoga trenutka kada prođe još jedan ceo život u malom, od početka do kraja, kada se od 15° Vage do 3° Škropiona ponovi čitava slika života, dolazi se do tačke totalnog dodira sa Plutonom, totalnog spajanja sa njim. Dolazak na 3° Škropiona je dolazak na mesto u kome je Persefona došla kod svog Hada. Da li će joj biti udobno ili neće, da li je to srećan brak, zavisi upravo od odnosa koji je postojao tokom života. Sve što se meri na kraju jesu odnosi, jeste ono kakva je duša, šta nosi u svom balansu između levog i desnog, između bilo koje dve suprotne stvari. Meri se koliko je život izbalansiran, harmoničan i koliko su stvari urađene sa osećanjem zadovoljstva, sa osećanjem harmonije. U meri u kojoj to nisu, duša ima osećaj svog pada na 3° Škorpiona i tu se oseća upravo kao Demetra ili Ceres koja je izgubila svoju ćerku Persefonu. Tu je tačka bola, tu je tačka gubitka. Tu je tačka u kojoj je Mesec vrlo tužan i koju zovemo iskustvom smrti i neminovnosti. Iz te tačke nastaje život. Iz te tačke nastaje novo začeće. Na 3° Škorpiona u istom trenutku natus je začet i predodređen za neki naredni život. Tajna Plutona je upravo u tome što održava ovaj zakon stalno prisutnim. Upravo je Pluton taj koji obezbeđuje neminovnost dolaska u tu tačku i prolaska kroz proces koji predstavlja kanal za prelazak iz jednog života u drugi, put od 15° Vage do 3° Škorpiona, dakle od iskustva zalaska do iskustva dolaska u samo srce Škorpiona, srce smrti, samog Hada ili do iskustva novog začeća, jer to je ista stvar. Isti je trenutak začeća budućeg života i iskustva smrti u ovom životu. U tom trenutku nastaje sva predodređenost. Drugim rečima, Pluton svakom životu daje ključnu predodređenost. Pluton je ona tačka, ono začeće, onaj prenatalni period, ono iskustvo iz prošlog života koje određuje čitavu sudbinu. To je potpuno mala tačka. Upravo je Pluton najmanji nosilac neke vrednosti. Pluton je atom. Energija koja živi u Plutonu je ogromna. Svo bogatstvo koje na ovoj planeti postoji nije vezano za 2. kuću, pa ni za Jupitera, već primarno za Plutona. Svo bogatstvo je ispod zemlje: sve rude, sva nafta, svo blago. Uistinu, ogromno bogatstvo u jednom horoskopu uvek je predstavljeno Plutonom. Sve ostalo što postoji kao 2. kuća, kao Bik, kao Jupiter, sve je to mali deo. Znači, ako se govori zaista o bogatstvu, onda se govori o Plutonu i on je taj koji definiše sve tokove. Sve je definisano prirodnim tokovima ove sile moći. Ispod svake ideologije i politike uvek stoji isključivo finansijski interes koji ide dovoljno duboko da rukovodi svim drugim stvarima. Ispod njega živi samo metafizika. Ispod tog finansijskog interesa, sledeći korak je jedino polje metafizike, polje unutar kojeg se vidi da su mitovi oživljeni. Ali svaka politika i ideologija je jedan plitki deo realnosti. Sve što je duboko uvek je rukovođeno tokovima Plutona koji u svojoj krajnjoj tački sve odvodi u metafiziku, u nivoe koji su uzrokovani onim što je jednako predodređenosti pojedinca još iz prošlog života. To je metafizika. Sve ono što se ovde događa je prauzrokovano mnogo dubljim razlozima, a sve između toga su finansijski tokovi Plutona, tokovi ogromne moći.