Put odricanja
Zaista je tako – kad se odreknete neฤega, ostajete zauvek vezani za to. Kad se borite protiv neฤega, zauvek ste vezani za to. Sve dok se borimo s neฤim, dajemo mu moฤ. Dajemo mu moฤ jednaku onoj koju troลกimo u toj borbi.
Ovo se odnosi ฤak i na komunizam, kapitalizam i sve ostale stvari. Treba, dakle, “prihvatiti” svoje demone jer im se, boreฤi se protiv njih, daje moฤ. Zar vam to joลก niko nije rekao? Kad se odreknemo neฤega, ostajemo veยญzani za to. Jedini izlaz je u tome da ne dozvolimo da budemo prevareni. Nemojte se odricati, veฤ ne dozvolite da budete prevareni. Pokuลกajte da shvatite pravu vrednost neฤega i neฤe vam biti potrebno da se odriฤete – jedยญnostavno, samo ฤe vam ispasti iz ruku.
Naravno, ako ne razumete ovo ลกto vam govorim, ako ste toliko hipnotizovani da mislite kako ne moลพete biti sreฤni bez neke stvari, ili neke druge, ili treฤe, onda ste u klopci. To ลกto pokuลกavam da uฤinim za vas nije ono ลกto vam nudi takozvana duhovnost – da vas natera na ลพrtve, na odricanje od mnogih stvari. To je sasvim uzaยญludno. I dalje biste ostali uspavani. Ono ลกto treba da vam pomogne je da shvatite, shvatite, shvatite. Kad biste shvaยญtili, odjednom bi vam ponestala ลพelja za konkretnim obยญjektom od koga zavisi vaลกa sreฤa. ล to znaฤi: ako se proยญbudite, nestaฤe vam ลพelja za tim objektom.
Sluลกanje i oduฤavanje
Neke od nas probudi opora stvarnost ลพivota. Toliko patimo da se najzad probudimo. Ali ljudi se samo sudaraju sa ลพivotom, uvek nanovo. Samo kruลพe u somnabulnom stanju. Nikada se ne bude. Osim toga, nikad ne pomisle da je moguฤ i drugi naฤin ลพivota. Nikada ne pomisle da moลพda postoji i bolji naฤin ลพivota. Sve u svemu, ako neko joลก nije dovoljno izubijan od ลพivota i ako nije dovoljno patio, postoji joลก jedan metod buฤenja: sluลกanje. To ne znaฤi da treba da prihvatite ovo ลกto vam govorim. Kada kaลพem “sluลกanje”, ne mislim na to.
Venijte mi, bez ikakvog je znaฤaja da li prihvatate ovo ลกto vam govorim, jer se prihvatanje ili neprihvatanje odnosi samo na reฤi, pojmove i teorije, ali sve to nema nikakve veze sa istinom. Istina se nikada ne izraลพava reยญcima. Istina se spoznaje iznenada, i potiฤe iz odreฤenog stava. Vi, dakle, moลพete da se ne sloลพite sa mnom, pa da ipak, uprkos tome, spoznate istinu. Ali zato je potreban otvoren stav, volja da se otkrije neลกto novo. To je ono ลกto je vaลพno, a ne da li se i koliko se uopลกte slaลพete sa mnom.
Na kraju krajeva, najveฤi deo onog ลกto vam govorim je teorija, a nijedna teorija ne moลพe adekvatno da obuhvati stvarnost. Ja, znaฤi, ne mogu da vam govorim o istini, veฤ samo o preprekama da se spozna istina. Njih mogu da opiลกem, ali samu istinu ne mogu. Niko to ne moลพe.
Mogu samo da vam opiลกem laลพi kojima obmanjujete sebe, sve dok ne budete u stanju da ih odbacite. Mogu da diskutujem s vama o vaลกim ubeฤenjima i sistemu ubeฤenja koji vas ฤine nesreฤnim. Mogu samo da vam pomognem da se oduฤite od svega toga. Kada izaฤemo na stazu duhovยญnog prosvetljenja, jedina stvar koju treba nauฤiti je baลก to: oduฤavanje, oduฤavanje, oduฤavanje od svega ลกto ste nauฤili. Potrebna je volja za oduฤavanjem, za sluลกanjem. Sluลกate li, moลพda, kako to veฤina ljudi ฤini, da biste na kraju potvrdili u sebi ono ลกto ste i pre toga mislili? Ili sluลกate da biste otkrili neลกto novo? To je veoma vaลพno. Uspavanim osobama ni najmanje nije lako da prihvate ili otkriju neลกto novo. Isus je doneo dobru vest, pa je ipak odbaฤen. Ne zato ลกto je bila dobra, veฤ zato ลกto je bila nova. Svi mi mrzimo ono ลกto je novo. Zaista ga mrzimo! ล to se pre suoฤimo sa ovom ฤinjenicom, bolje ฤe biti. Mi ne ลพelimo nove stvari, pogotovo kad nas uznemiravaju, pogotovo kad vode promeni. A posebno kada nameฤu priznanje: “Nisam bio u pravu. Greลกio sam.”
Seฤam se susreta s jednim sveลกtenikom starim osamยญdeset sedam godina, u ล paniji – on je nekada bio moj uฤitelj, u Indiji, tridesetak godina ranije. I on je bio prisuยญtan na jednom ovakvom seminaru. “ล teta ลกto te nisam sluลกao pre ลกezdeset godina”, rekao mi je na kraju. “Znaลก, bio sam u zabludi ฤitavog ลพivota.”
Neverovatno je ฤuti tako neลกto! To je kao da ugledaลก neko od svetskih ฤuda. To je, prijatelji moji, vera! Otยญvorenost prema istini, bez obzira na posledice, kud god nas odovela, ne znajuฤi ฤak ni kuda ฤe nas odvesti. To je istinska vera. Ne ubeฤenje, veฤ vera. Ubeฤenja nam ulivaju veliku sigurnost, vera to nema. ฤovek ne zna gde ฤe zavrลกiti: Spreman je da sluลกa, da prati, i otvoren je, otvoren za sve!
Meฤutim, biti otvoren ne znaฤi naivnost, ne znaฤi da treba progutati sve ลกto vam se govori. Nipoลกto! Sve ลกto govorim mora se podvrgnuti diskusiji. Ali takvoj disยญkusiji treba priฤi otvorenog stava, bez predrasuda. Sve treba podvrgnuti diskusiji.
Setite se divnih Budinih reฤi: “Monasi i uฤenici ne treba da prihvate moje reฤi iz poลกtovanja, veฤ treba da ih procene kao ลกto zlatar ฤini sa zlatom – seฤe ga, brusi, vaga, topi.”
Kad se tako ponaลกate, to znaฤi da sluลกate. Uฤinili ste, dakle, joลก jedan veliki korak ka buฤenju. Prvi korak, kako sam veฤ rekao, bio je u spremnosti da priznate kako ne ลพelite da se probudite, da ne ลพelite da budete sreฤni. Unutar vas postoje nebrojeni otpori.
Drugi korak je u spremnosti da razumete, da sluลกate, da izloลพite diskusiji ฤitav svoj unutraลกnji sistem ubeฤenja. Ne samo religioznih, politiฤkih, socijalnih ili psiholoลกkih ubeฤenja, veฤ svih ubeฤenja u vama. Da budete spremni na ponovnu procenu svih ubeฤenja, kao u Budinoj metaยญfori. Ja ฤu vam pruลพiti niz moguฤnosti da to uฤinite.
“Budjenje” ย Antoni De Melo