Radost i ljubav
RADOST
Radost je najzastupljenija kad su proslave i rođenja, kad su ljubavi tu i naravno svaku radost smeh prati.
Dva najsigurnija indikatora dobrog mentlnog zdravlja su smisao za humor i dovoljno smeha u životu. Sistematsko izlaganje veselom smehu u podržavajućem okruženju menja ljudske poglede na život i doprinosi očuvanju ravnoteže između tela i uma. Smeh deluje kao regulator raspoloženja jer otklanja nagomilanu depresiju, prazni napetost, oslobađa anksioznost, podiže energiju, poboljšava socijalne odnose i samopouzdanje, usađuje stavove optimizma, tolerancije, ljubaznosti, oproštaja, milosti i promoviše mir.
Sigurno ste bili u situaciji u kojoj su u toku napornog posla i mučne atmosfere stvari izgledale da teško mogu da se pomere napred. Zatim se nešto dogodilo, ili je neko rekao nešto i svi su prasnuli u smeh. Od tog trenutka sve se promenilo na bolje i sve je odjednom postalo moguće i izvodljivo. Tenzija je popustila ljudi su počeli neposrednije da komuniciraju a stvari su počele da izgledaju čak i zabavno. Verujem da sa ovakvim iskustvom, znate koliko smeh može da pomogne u transformaciji naizgled teških situacija.
Smeh ima veoma zanimljivu istoriju, predstavićemo je u najkraćim crtama. U drevnim vremenima u Indiji postojali su mudraci koji su putovali zemljom i umesto uobičajenog propovedanja i podučavanja ljudi oni su se samo smejali.
Martin Luter je koristio oblik „Humor terapije” u tretiranju osoba sa depresijama. Savetovao im da izbegavaju izolaciju ali da se okruže prijateljima koji se šale i navode ih na smeh.
Godine 1976. u jednom engleskom časopisu objavljen je članak Normana Kazna, novinara koji je detaljno opisao tok svoje bolesti i izlečenja. Kazna je bio oboleo od teškog oblika ankiloznog spondilitisa i toliko ophrvan bolovima, da su mu lekari davali male šanse za izlečenje. Odlučio je da preuzme sudbinu u svoje ruke, napustio bolnicu, iznajmio sobu u hotelu i svakodnevno gledao humorističke filmove kao što su „skrivena kamera”, „Braća Maks” i sl. filmove koji su ga zasmejavali. Vrlo brzo je ustanovio da mu desetak minuta žustrog smeha omogućava oko dva sata mirnog sna. Ovo mu je prešlo u rutinu nastavio je tako da živi dok nije ozdravio. Smeh mu je opustio mišiće i pokrenuo pršljenove. Napisao je knjigu pod naslovom „Anatomija jedne bolesti” naveo je da je u svoj život uneo širok dijapazon pozitivnih emocija kao što su ljubav, nada, vera, želja za životom, radost i odlučnost.
Zašto vam je smeh neophodan?
– Jača vaš imuni sistem
– Poboljšava kardiovaskularnu fleksibilnost vašeg organizma
– Pomaže da razmišljate jasnije
– Obnavlja vaše kreativne sokove
– Neutrališe vašu konzervativnost
– Oslobađa i transformiše vašu emocionalnu bol
– Razvija vaše abdominalne mišiće
– Sprečava da vaše stanje stresa i tenzije izazivaju stres i tenziju kod ljudi u vašoj okolini.
– Unapređuje vaše komunikacijske veštine
Kada do mozga stigne određena informacija on aktivira centar za smeh. Angažuje se više od stotinu mišića, od onih na licu do muskulature disajnih organa – profesor Karsten Nimic, direktor Instituta za humanu biologiju i antropologiju u Berlinu kaže „Povećava se snabdevanje ćelija kiseonikom, poboljšava se ventilacija pluća, metabolitički procesi se ubrzavaju, mišići opuštaju, a rad srca i cirkulacija usklađuju.
Kada se smejemo luči se SERATONIN, poznat kao hormon sreće, pa se zato oni koji se češće smeju osećaju bolje.
Pod uticajem smeha aktiviraju se T – limfociti, koji su veoma važni za zaštitu od karcinoma.
Osmeh prilikom upoznavanja otvara mnoga vrata, osmeh koji odražava nelagodnost zbog napravljene greške umanjuje njenu težinu, dok osmeh izvinjenja doprinosi rešavanju nesporazuma.
Za sam kraj preporučila bih jednu vežbu za prevazilaženje nervoze i napetosti, dovoljno je ujutru kada ustanete i dok se umivate, sebe da pogledate u ogledalo, nasmešite se sebi. Sa takvim početkom dana, videćete da će vam svaki posao biti lakši i vašim telom strujaće opuštenost. Da se prevaziđu grčevi, smanje nervne krize i nesanica otkloni, treba unositi više salate, mandarine i kruške.
LJUBAV
Definicija ljubavi – Ljubav je emocija, ali i motiv (strast, potreba, težnja), čija je glavna odlika snažna naklonost subjekta prema nekom privlačnom predmetu, pojavi ili biću. Ljubav prema drugoj osobi uključuje osećanje nežne privrženosti, zaokupljenost njenom ličnošću, zainteresovanost za njene potrebe, želje i misli, nesebičnu brigu za njenu sreću i strasnu želju da odnosi budu što prisniji. Udaljenost ili privremena razdvojenost može da rasplamsa osećanje ljubavi.
Postoje razne vrste ljubavi: roditeljska, partnerska, sinovljevva, religiozna, narcisoidna itd. Potreba za ljubavlju može biti neurotička, sadistička, mazohistička. Ljubav je osećaj prijatnosti u prisustvu voljene osobe. O ljubavi se uvek pisalo, evo nekih citata:
Erich From
– ako je osoba sposobna produktivno voleti, ona voli i sebe; ako voli samo druge, tada uopšte nije sposobna voleti.
– bogat nije onaj ko puno ima, već ko puno daje
– ljubav nije živeti u prošlosti ili budućnosti, već u sadašnjosti
– ljubav je aktivna briga za život i razvitak osobe koju volimo
Viktor Igo
Svesti čitav svemir samo u jednu osobu – to je ljubav.
Bajron
Svi smo mi rezultat ljubavi i zanosa.
Volite neprofitabilno. Samo volite, bez očekivanja da vam se vrati istom merom. Biće je perpetuum mobile, neprekidno pokretanje. To znači da ima u sebi večni motor koji se nikad ne može isprazniti ili pohabati. Gorivo koje ga pokreće je ljubav. Ima ga u izobilju. Ali mi to ne znamo. Zaboravili smo. A imamo tu snagu.
Kažu da je tibetanski svetac Milarepa sam, po naređenju tri puta gradio i rušio i četvrti put konačno sagradio kamenu kuću na jednom brdu vukući kamene blokove iz udaljenog kamenoloma. Ta kuća je i dan danas spomenik velikoj ljubavi jednog čoveka i sveca. Jeste da nije bila ljubav prema nekoj ženi, ali je bila neiscrpna ljubav, prema životu i Bogu.
Majka koja podiže golim rukama auto koji joj je pregazio dete, je drugi primer te neiscrpne ljubavi.
Da li uopšte treba dokazivati da je ljubav neiscrpna? Kad je crpimo iz drugih, na silu, ona se brzo isprazni. Kad je crpimo iz sebe, za druge, ljubavi nema kraja, ali ako je prosimo od drugih, brzo potrošimo svoju ljubav.
Herman Hese to lepo reče u svojoj pesmi Zavodnik:
Pred mnogim sam vratima čekao
I na mnoga uha šapnuo svoju pesmu.
Htedoh da zavedem mnoge lepe žene…
I uvek kada su se jedna usta predavala,
Kad je žeđ bila ugašena, jedna blažena
Iluzija u grob je odlazila.
Ostalo bi samo telo u prevarenoj ruci.
Poljupci koje strasno moljah,
Duge noći koje grozničavo iščekivah,
Na kraju behu moji – kao zgažen cvet,
Bez mirisa, nestala bi lepota.
Iz mnogih postelja ustajao sam tužan
Kad od žudnje je postajala navika.
Bežeći od užitaka tražio sam san,
Opet novu želju i svoju samoću!
Taj užitak moje je prokletstvo
Jer srećnim me ne čini,
Jer svaki san o njoj stvarnost uništava!
Oklevajući, ruku ka novom cvetu pružam,
Da novom uhu svoju pesmu šapnem…
Brani se, lepotice moja, zakopčaj haljinu svoju!
Opčini me, muči me. Nikad ne reci Da!
Odlomak iz knjige “Misterije tela”
Suzana Apostolov