Riječ i pojam “labirint”

Labirint je riječ koja po svemu sudeći vuče podrijetlo iz pre-grčkih jezika, posebice zaboravljenog i izgubljenog jezika naroda Krete. Grci su čuli i prihvatili izraz labris koji se odnosio na “dvostruku sjekiru”, čest simbol na Kreti. No, postoje indicije (Gimbutas) koje ukazuju da simbol dvostruke sjekire zapravo predstavlja leptirova krila te da ukazuje na evolucijsku preobrazbu, što je prilično sukladno simbolici labirinta.Labris je dakle simbol, a grčki nastavak inthos ukazuje na mjesto gdje se on nalazi. Kad su izgovorili labirint(os) drevni Grci su vjerojatno mislili na palaču u Knososu, obilježavajući je kao mjesto gdje se nalazi “simbol leptirovih krila”.No, u samom Knososu, koliko god on bio složena građevina, nije nikada nađen trag strukture koja bi nalikovala labirintu, odnosno one koje je proslavila “Kretski labirint” – crtež na Kretskim novčićima. Mit o Minutauru, polu-čovjeku polu-biku koji je obitavao u središtu labirinta, a kojem su žrtvovane djevice, također je golicao maštu istraživača koji su bili uvjereni u postojanje labirinta kao građevine. Neki tvrde da je ona nestala u jednom od mnogobrojnih potresa, a mitska priča o strašnom čudovištu u središtu složene građevine zadržala se i dan danas pa se snažno povezuje s pojmom labirinta. Uslijed toga, prosječan čovjek prema izrazu labirint ima negativan stav, odnosno najčešće asocijacija je “mračno mjesto, skriveno; mjesto u kojem se čovjek lako izgubi i nastrada”.
Zapravo, možda je glavni krivac za utisak o labirintu u kolektivnoj svijesti grčki filozof Platon. On je prvi upotrijebio taj zraz prenoseći jedan Sokratov dijalog (Euthydemus). Prateći logičke argumente, misliocima se učinilo da su riješili stvar i da su se približili kraju, a zatim su se – “kao da su pali u labirint” – ponovo našli na početku rasprave!

Dakle, labirint jest nešto zbunjujuće, ali njegov kraj ne zavrašava u utrobi nekog čudovišta, već na početku, na mjestu s kojeg se krenulo.

Izraz labirint je upotrebljen u određenom smislu kao analogija za nešto zbunjujuće, nešto nejasno i nepoznato, te nešto što nas vraća na početak umjesto da nas dovodi do nekog drugog mjesta.
No, najčešća pogreška – koju je potrebno ispraviti – jest stav prema labirintu kao mjestu s mnogo izbora, stazi koja iznenada završava u sljepim rukavcima ili građevini iz koje je iznimno teško pronaći put prema izlazu.
Na nesreću, u hrvatskom jeziku koristi se ista riječ za strukturu u kojoj se lako izgubiti te za pravi labirint. U engleskom to nije tako – postoji riječ maze koja bi se kod nas prevela kao zagubilište, a postoji i riječ labyrinth koja, naravno, znači labirint.

Da bi razlika postala jasna, pokušajmo odrediti što je to zapravo labirint.

DEFINICIJA LABIRINTA

Da bi labirint bio labirint moraju biti zadovoljeni sljedeći elementi:

jedan ulaz
staza koja vijuga ili više puta skreće
nepostojanje raskršća
nepostojanje sljepih ulica
jedno središte
ista staza vodi do izlaza
izlaz je zapravo ulaz

Ukoliko razmislite o tim elementima, brzo ćete uočiti činjenicu da se u labirintu ne možete izgubiti! Sve što osoba koja hoda labirintom mora činiti jest hodati! Ukoliko se ne okrene i ne krene natrag, doći će do središta. Tamo slijedi okret i vraćanje istim putem natrag.
Labirint je doista složena i zbunjujuća struktura, ali nije zagubilište! Na žalost, malo ljudi zna za ovu razliku, pa stoga u općoj uporabi ostaje platonijanska uporaba labirinta kao sinonima za zbunjenost i izgubljenost.

Promotrite sliku jednog jednostavnog zagubilišta.
Kao što vidite, u njemu postoji ulaz i izlaz koji su na suprotnim stranama, a čim uđete u njega nalazite se pred dilemom: nastaviti ravno ili skrenuti lijevo. Ukoliko skrenete lijevo zašli se u slijepoj ulicu i morate s vratiti. Na nekim mjestima postoje raskršća gdje možete birati hoćete li na jednu ili drugu stranu. U ovom zagubilištu samo je jedan put ispravan i vodi do izlaza, Međutim, može se konstruirati zagubilište čije staze se spajaju, odnosno postoje alternativni putevi do izlaza. Ukoliko bi ovakvo zagubilište bilo složenije, čovjek bi mogao u njemu provesti sate prije nego što pronađe izlaz.

Popularni izraz labirint često se pogrešno primjenjuje na ovakve strukture (u parkovima ili slično). Kao što sam istaknuo, zagubilište značajno odudara od definicije pravog labirinta.
Evo kako izgleda labirint.

I ovo je složena i zbunjujuća struktura, barem na prvi pogled. Međutim, malo pozornije promatranje otkrit će vam da postoji samo jedan ulaz (koji je istodobno i izlaz), da ne postoje raskršća ni slijepi putevi, te da se nakon dolaska do središta osoba vraća istim putem natrag do izlaza.

Koliko god zagubilišta mogu biti zabavna i simpatična, ona nisu labirinti. I dok zagubilišta simboliziraju proces odlučivanja i donošenja odluka te potiču um (a i tijelo, ako su odgovarajuće veličine) na snalaženje, labirinti su istinski obrasci moći koji djeluju na mnogo dubljoj razini od logike i snalaženja.

iz knjige Labirinti i njihove tajne, Adrian Predrag Kezele, 2007

About Author