Sinhronicitet u prirodi II
Tela se ponašaju sinhronicistički sve vreme. Uvek kada je u fizičkom telu primetno blago uznemirenje, reaguje celo telo, svi njegovi delovi. Na primer, pretpostavimo da niste jeli celoga dana, pa počinje da vam pada nivo šećera u krvi. Smesta se pokreće ceo sinhronicistički sklop dešavanja sa jednim ciljem – povratiti nivo šećera na normalu. Pankreas luči hormon nazvan glukagon koji zadržani šećer u jetri pretvara u glukozu, a glukoza odmah postaje dostupna za stvaranje energije. Osim toga, masne ćelije odmah počinju da ispuštaju masne kiseline i glukozu u krvotok, a nervni sistem stimuliše skeletne mišiće da oslobode svoje zalihe glukoze. Sve ovo se dešava istovremeno. Nivo insulina će se smanjiti, a brzina srčanih otkucaja ubrzati kako bi se podigao nivo energije. Skoro milion stvari dešavaće se u telu, sa samo jednim htenjem – da se nivo šećera vrati na normalu. A to je samo jedna od brojnih funkcija koje se simultano odvijaju u celom telu. Sve ovo moguće je samo zahvaljujući nelokalnoj komunikaciji, informacijama koje se nalaze u korelaciji bržoj od brzine svetlosti, izvan granica standardne fizike.
Postoje ideje da nelokalna komunikacija postoji zahvaljujući rezonanci električne aktivnosti srca. Srce ima nešto, što se zove pejsmejker, što uređuje da srce normalno kuca dvadeset sedam puta u minuti. Pejsmejker u vašem srcu odašilje električni impuls svakih nekoliko sekundi, a taj imuls prouzrokuje mehaničke kontrakcije u srcu. Uvek kada postoji električna struja, oko nje se obrazuje elektomagnetsko polje. (Elektromagnetska polja su, u stvari, fotoni koji se ponašaju na određeni način). Tako srce, svakim otkucajem, odašilje svoju elektromagnetsku energiju ostatku tela. Osim toga, srce svoje elektromagnetsko polje odašilje, čak, izvan tela (ako je telo amplifikovano, drugi ljudi mogu da registruju primanje tog signala). Poslata energija putuje telom. Na ovaj način, srce je glavni oscilator tela, sa sopstvenim elektromagnetksim poljem. Ono stvara polje rezonance, tako da ćelije počinju da se međusobno povezuju, tako što svaka ćelija postaje sinhronicistički usklađena sa svakom drugom ćelijom.
Kada su ćelije usklađene istim poljem rezonance, sve plešu u ritmu iste muzike. Studije su pokazale da uvek kada razmišljamo kreativno ili kada se osećamo smireno ili kada, pak, osećamo prisustvo ljubavi, te emocije stvaraju veoma koherentno elektromagnetsko polje. A to elektromagnetsko polje se prenosi na ostatak tela. Ono takođe stvara polje rezonance, gde se sve ćelije tela spajaju jedna sa drugom. Svaka ćelija zna šta svaka druga ćelija radi, jer se sve bave istom stvari, pored toga što istovremeno efikasno obavljaju svoje jedinstvene funkcije: stomačne ćelije proizvode hlorovodoničnu kiselinu, ćelije imunosistema stvaraju antitela, ćelije pankreasa proizvode insulin, i tako dalje.
U zdravom telu, sinhronicitet je savršeno regulisan. Zdravi ljudi su čvrsto utemeljeni u svojim ritmovima. Kada se desi bolest, jedan od tih ritmova se poremeti. Stres je najveći remetilac. Ako ste pod stresom, ako vama struje i preplavljuju neprijateljska osećanja, vaša telesna ravnoteža neminovno biva narušena. Stres prekida svaku nelokalnu komunikaciju. Kada obolite, tada neki delovi tela počinju da se skupljaju, smanjuju, skvrčavaju. Sami se povlače iz nelokalnog polja inteligencije.
Mnogo je emocija koje mogu prouzrokovati poremećaj elektromagnetskog polja u srcu, ali one za koje postoji najviše dokaza u vezi sa tim su gnev i neprijateljstvo. Čim se na taj način naruši sinhronicitet, telo počinje da se ponaša na fragmentirani način. Imunosistem slabi, što vodi nastanku drugih problema, kao što je povećan rizik oboljevanja od kancera, od infekcija i preranog starenja. Ovi efekti su tako jaki, da ih životinje mogu otkriti. Kada pas ugleda neprijateljski raspoloženu osobu, on će zalajati i ponašati se divlje i razjareno. Kuda god da se krećete, oko sebe širite talase koji ukazuju na vaše pravo stanje na tom veoma intimnom nivou.
Povezanost sa nelokalnom inteligencijom ne završava se, međutim, na granicama našeg tela. Baš kao što su nam tela u stanju ravnoteže, tako se i univerzum nalazi u ravnoteži, a ona se ogleda u ritmovima i ciklusima.
Dok putuje oko Sunca, Zemlja stvara ritmove smene godišnjih doba. Zima se pretvara u proleće i ptice počinju da se vraćaju, ribe tragaju za mrestilištima, cveće cveta, drveće pupi, voće zri, jaja se izležu. Ta jedna promena u prirodi – mali nagib zemlje – inicira kaskade nelokalnih događaja. Celokupna priroda ponaša se kao da je jedan organizam. Čak se i ljudi osećaju drugačije tokom različitih godišnjih doba. Neki obično postanu depresivni u zimu, dok se u proleće zaljubljuju. Biohemijski, izvesne promene u vašem telu korespondiraju sa pokretima naše planete. Celokupna priroda je simfonija, a mi smo njen deo.
Dok se Zemlja okreće oko svoje ose, ona nam daje nešto što se zove cirkadijalni ili dnevni ritam. Noćna bića bude se noću i odlaze na spavanje danju. Ptice tragaju za hranom u određeno doba dana, poznato kao ptičji sati. Naša tela takođe su sinhronizovana sa cirkadijalnim ritmovima. Najviše vremena provodim u Kaliforniji, tako da mi se telo, bez svesnog napora, uklapa u kalifornijski ritam, što se reflektuje u osećaju uklopljenosti u vremensku zonu u kojoj živim. Moje telo počinje da predoseća rađanje sunca, pomažući mi da se budim u skoro isto vreme svakog dana i usporava se uveče, pomažući da se spremim za počinak. Tokom sna, telo je još uvek veoma aktivno, vodeći me kroz razne stadijume spavanja, varirajući moje moždane talase. Hormoni koji kontrolišu i upravljaju različitim telesnim funkcijama, još uvek se prave i luče, ali u drugačijim količinama nego tokom sati budne aktivnosti. Svaka ćelija još uvek obavlja svojih milion aktivnosti, dok telo, kao celina, prolazi kroz svoj noćni ciklus.
Na Zemlji, efekte koje na nas ima sunce osećamo kroz cirkadijalni ritam, dok efekte dejstva meseca doživljavamo kroz lunarni ritam, kroz cikluse mesečevih mena. Ciklusi meseca obuhvataju naše telo, trenutno se korelirajući sa planetarnim pokretima. Ženski dvadesetosmodnevni menstrualni ciklus je pod uticajem meseca, a postoje i drugi, mnogo suptilniji mesečni ritmovi koji utiču na raspoloženje i produktivnost kod svih ljudi. Gravitacioni efekti sunca i meseca na Zemlju stvaraju plime na okeanima, a to takođe utiče na ljudsko telo. Na kraju krajeva, pre mnogo miliona godina i mi smo, takođe, bili stanovnici okeana. Kada smo ispuzali na kopno, sa sobom smo poneli malo okeana. Osamdeset posto našeg tela ima isti hemijski sastav kao i okean, koji smo nekada zvali domom i na kojeg još uvek snažno utiče sila plime i oseke.
Svi ti ritmovi – cirkadijalni, lunarni i smene godišnjih doba – stapaju se jedan sa drugim. Postoje ritmovi unutar ritmova unutar ritmova, koji poput udarca bubnja odjekuju svuda oko nas i u nama samima. Mi nismo spoljni posmatrači procesa, već njegov integralni deo, a naše bilo kuca u skladu sa pulsom univerzuma. Nelokalna inteligencija je unutar nas i svuda oko nas. Ona je duh, potenicijal iz kojeg sve nastaje. Ona je osnova našeg postojanja, bezdimenzionalna je, nema zapreminu, nema energiju ni masu i ne nastanjuje prostor. Takođe ne postoji u vremenu. Sva iskustva predstavljaju lokalizovane projekcije te nelokalne realnosti, koja je jedinstveni, ukupni potencijal. Ovde je sve neodvojivo jedno. Na tom dubljem nivou realnosti vi jeste ta nelokalna inteligencija, univerzalno biće koje posmatra sebe putem ljudskog nervnog sistema. Baš kao što prizma lomi i razlaže pojedinačni zrak svetla, pretvarajući ga u boje spektra, nelokalna inteligencija, samoposmatranjem, lomi i razlaže pojedinačnu realnost na bezbroj pojava.
Zamislite univerzum kao pojedinačan, ogromni organizam. Njegova ogromnost je perceptualna, projektovana realnost. Čak iako ”tamo negde” možda vidite veliki fudbalski stadion ispunjen hiljadama ljudi, stvarni fenomen je, zapravo, mali električni impuls unutar vašeg mozga koji vi, nelokalno biće, tumačite kao fudbalsku utakmicu. Joga Vašišta, drevni vedski tekst, kaže: ”Svet je nalik ogromnom gradu koji se ogleda u ogledalu. Tako i univerzum predstavlja veliki odraz vas samih, u vašoj vlastitoj svesti.”
Reč je, ukratko, o duši svih stvari.
Odlomak iz knjige “Spontano ispunjenje želja”
Dipak Čopra