Šta je SAN?
Spavanje je prolazno fiziološko stanje koje se javlja periodično a odlikuje se prestankom rada viših funkcija velikog mozga, smanjenim reagovanjem na spoljašnje faktore, nedostatkom voljne aktivnosti skeletnih mišića i njihovom opuštenošću. Snovi su, tako, nesvesna psihička stanja koja se javljaju tokom spavanja, traju kratko, tek nekoliko minuta a zasnovani su na zaboravljenim ili u svesti potisnutim događajima. Poreklo i začetak tumačenja snova vezuje se za drevne Asirce a ljudi koji su ga širili i proučavali kao nauku poznati su nam danas pod nazivom Kaldejci. U Bibliji se pominje da se tumačenju snova pridavala važnost još u Vavilonu. Ali, najstarija civilizacija obuhvatala je pojas oko Sredozemnog mora i Male Azije – tu je tumačenje snova bilo u procvatu da bi se potom proširilo na Evropu. Još u to doba, na dvorovima, bliski kraljevi savetnici bili su, pored astrologa, i tumači snova. Zahvaljujući vekovnim proučavanjima i tumačenjima, danas posedujemo čitavo bogatstvo koje nam može pomoći u tumačenju događaja koji će uslediti. Postoje razrađeni sistemi koji objašnjavaju vezu datuma sanjanja i dana kada će se san ostvariti, zatim, period dana u kome sanjate ili vezu godišnjeg perioda u kome sanjate i samog značenja sna. Položaj Zemlje se menja neprestano pa je ona izložena različitim planetarnim uticajima a sa Zemljom njih podnosi i čovek pa je lako shvatiti da je funkcionisanje čovečje psihe u vezi sa svojstvima nebeskih tela. Detaljnom studijom utvrđeno je da svaki san ima svoje značenje ali ne uvek isto u odnosu na period godine u kom smo ga usnili. Pri tumačenju snova, nije potrebno obazirati se na sve što usnite već prednost u tumačenju a verovatno i ostvarenju dajte snovima koje ste usnili takvim intenzitetom da ih se na javi jasno sećate tokom dana. Takođe, pri tumačenju izuzmite sve snove koji su u vezi sa događajima koje ste proživeli u prethodnim danima, pa su negde u podsvesti ostavili trag, ili očekujete da se dogode pa je um obuzet analizom na tu temu danju – pa i noću.
Ostavljamo čitaocu na volju da protumači svoj san, koristeći sva navedena tumačenja iako je jasno da će on to učiniti na njemu najpovoljniji način. Preporučujemo da vodite evidenciju o snovima koji su na vas ostavili snažan utisak kao i o događajima koji su usledili nakon toga što će vremenom postati vaš individualni sanovnik koji je ujedno i najpouzdaniji pokazatelj i vaš lični tumač.
Rekli su o snovima…
Sigmund Frojd [1856-1939]
austrijski psiholog i psihijatar, prvi je započeo naučno da istražuje nesvesnu pozadinu svesti i snove. On uvodi pojam podsvesnog, koji čini osnovnu kategoriju njegove psihoanalize, i smatra da je osnova celokupnog života u sferi koja je nastala potiskivanjem nagona i da ona bitno odrešuje sve naše svesne aktivnosti. Po njemu snovi nisu nikakva slučajnost već da su povezani sa svesnim mislima, problemima i imaju smisao. Kako u toku spavanja slabi budnost superega, naše društvene i moralne savesti, to je prilika za ispunjenje prigušenih potisnutih želja, agresivnih poriva i seksualnih nagona, zakopanih u dubinu podsvesti, koji se nisu mogli ostvariti. U potisnutoj seksualnosti on vidi izvorište većine simbola u snovima koji su sačuvali svoju ogromnu razornu snagu i kojima je potreban izlaz. Snovi pružaju mogućnost za pražnjenje i spašavaju psihu i svest čoveka od tih rušilačkih sila. Frojdove teorije iz raznih oblasti psihologije i danas imaju veliki uticaj na brojne nastavljače psihoanalize u čitavom svetu, ali su mnogi kritički posmatrali njegov rad i ukazivali na brojne nedostatke, nedorečenosti i jednostranost nekih njegovih stavova. Nova otkrića u vezi teorije snova izgleda da daju za pravo Frojdu da su snovi inspirisani skrivenim željama. Studije su pokazale da oblasti mozga koje su zadužene za emocije, a možda i motivaciju, ipak igraju odrešenu ulogu u procesu sanjanja. Utvršenoje da su oblasti mozga koje se vezuju za emocije i vizuelne predstave izuzetno aktivne tokom sna, dok su one koje se vezuju za logiku i planiranje “isključene”. To je možda razlog zašto su snovi nabijeni emocijama, ali i čudni i rascepkani. Mark Solms neurolog na londonskom Kraljevskom medicinskom fakultetu kaže:”Mi nismo dokazali čitavo zdanje teorije sna, ali izgleda da je Frojd bio na pravom putu”.
Karl Gustav Jung [1875 – 1961]
švajcarski psiholog i psihijatar, osnivač analitičke psihologije, suprostavlja se mišljenju da jedan nagon [pre svega seksualni] može da bude osnov celokupnog duševnog života. On uvodi pojam nesvesnog [individualnog i kolektivnog koje nije samo skladišta doživljenih utisaka i potisnutih želja već i kreator sna, a definiše ga kao iskustvo naših predaka koje prevazilaz lično iskustvo. Sa nesvesnim, koje je dobar prijatelj i savetnik svesnog, mi komuniciramo i upoznajemo ga pretežno putem snova koji su po njemu poniranje u kolektivnu i individualnu podsvest pri čemu je kolektivna podsvest onaj deo u mozgu u kome su uskladištena iskustva vezana za evoluciju ljudske vrste. Funkcija snova se ogleda u pokušaju da se povrati psihološki sklad kroz uspostavljanje ravnoteže izmešu svesnog i nesvesnog dela naše ličnosti. U Jungovoj analitičkoj psihologiji simboli iz snova su ključ za razumevanje snevačevog sadašnjeg i budućeg života, a ne prošlih konflikata kako je smatrao Frojd .
Mišel Žuve,
veliki francuski naučnik i istraživač u oblasti snova, kaže da je san, pre svega, manifestacija naslednog i kolektivnog sećanja, jedini način da se shvati ono što nam je urošeno i neophodno da preživimo. Sanjam dakle postojim, kaže M. Žuve i navodi priču o dva blizanca koji su razdvojeni u ranom detinjstvu i odgajani u različitim uslovima, jedan u nacističkoj nemačkoj drugi u izraelskom kibucu. Kada su se posle dvadeset godina sreli umesto da budu potpuno različiti oni su ostali skoro isti. Jedino objašnjenje za ovo je, kaže on, da se svake noći, u dubokom snu, ponovo uspostavlja genetska i anatomska struktura, odnosno da se vrši reprogramiranje koje briše spoljne uticaje, kako bi se rekonstruisala ličnost i ojačala individualnost.